Portrait of an Actress – Daniel Gardner

Daniel Gardner, rođen u Kendalu godine 1750. i umro 1805., ostavio je svoj nezaboravni trag u živahnjem britanskom umjetničkom svijetu kraja XVIII stoljeća. Iako možda nije bio jednako slavan kao njegov suvremenik Josifu Reynoldsu, Gardner je uspio izgraditi uspješnu praksu oslikanja portreta koji su uhvatili esenciju aristokratskog društva. Njegova priča je priča o skromnim počeciima, pažljivom pozorjanju i jedinstvenoj umjetničkoj tehnici koja je naznačila estetičke prelaske koji dolazeći. Sin majstora pekara, Gardnerjev ranije život nije ukazivao mnogo znakova kako će konačno krenuti putem kojim je napokon pronašao. Međutim, obiteljska povezanost bila je ključna; njegov majčin brat bio je uredač s poslovnim vezama George Romneyjevog oca, što mladom Danielu otvorilo vrata da primi prvobitnu umjetničku nastavu od poznatog slikara upravo toga vremena. Dok Gardner kasnije priznavao kako nije naučio mnogo direktno od Romneya, ova rana izloženost je ipak ostavila svoj pečat na njegov razvoj kao umjetnika. Gardner je bio učenik Georgea Romneya. Međutim, Gardner je jednom rekao da nije naučio mnogo od njega. Oko 1767. godine Gardner se preselio u London gdje je 1770. godine postao studentom Kraljevskog akademijskog instituta umjetnosti. Tu je učio od Johanna Zoffanyja, Nathanajela Dance-Hollanda, Benjamin Westa, Giovannija Battista Ciprijanija i Francesca Bartolozzija. Godine 1771. Gardner je osvojio srebrnu medalju na Kraljevskom akademijskom institutu umjetnosti za portret starijeg čovjeka. Portret je bio stilski uređen kao crtež u Katalogu Kraljevskog akademijskog instituta umjetnosti, što vrlo vjerno znači da je možda bio djelo pastelista. Kaže se kako Gardner nije govorio o ovom prvom portretu kako bi naučio mnogo od Romneya. Međutim, ova rana izloženost je ipak ostavila svoj pečat na njegov razvoj kao umjetnika. Kao rezultat toga Gardner je bio vrlo popularan kao slikarski umjetnik. Portretirao je neke od najpoznatijih osoba svog vremena kao Jane Gordon, Duchess of Gordon, Georgiana Cavendish, Duchess of Devonshire, Charles Cornwallisa, 1. Marquess Cornwallisa, Elizabetu Lamb, Viscountess Melbourne, Frances Villiers, Countess of Jersey i Lorda Georgea Gordona. Zbog toga nije čudno što Gardner je brzo stekao bogatstvo. Njegovi portreti su bili vrlo popularni, bio je sposoban slikati brzo i dobavljao se dobrim cenama za njih. Provodio je značajan dio svog vremena daleko od kuće, održavajući praksu kako bi živio uz svog zaštitnika kada je mogao slikati različite članove njegove porodice, kao što su nekadašnji članovi kraljevske porodice i mnogi drugi gentry. Tijekom svih tih vremena Gardner je pažljivo štedeo svoje bogatstvo i tek kada je bio sposoban toga učiniti kupio je stari dom svojih roditelja u New Streetu Kendala i nekretninu uz njega 10. prosinca 1787. godine. Gardner je nastavio ovu praksu kupovine kuća i zemljišta za mnoge godine dok konačno nije mogao priušti umirovljenje. Gardner je posebno bio poznat kao pastelista. Međutim, oko kraja XVIII stoljeća počešao koristiti tehniku koja uključuje uljane boje, kredove, gouache i pastel. Ova tehnika je kasnije kopirao više drugih slikara kao što su John Downman, John James Masquerier i Peter Romney (1743–1777), brat Georgea Romneya. Međutim, veliki portreti koje Gardner je slikao u uljane boje bili su rijetki i često nisu pojavljivali se na umjetničkim tržištima. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je jednom prilikom govorio kako je upravo završio svoj prvi uljni portret kao „apsolutno prvi uljni portret koji sam ikada završio“. Čovjek prikazan na ovom prvom uljem portretu bio je Filip Egerton od Oulton (1738–1786), bez kose i držao je živuću zemlju kako bi mogao slikati različite članove njegove porodice. Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega kao umjetnika. Kako tvrdi izvorni pisam Daniel Gardnera datiran 12. novembra 1779. godine koji sada čuva Kolekcija J. H. Anderdon u Britanskom muzeju Gardner je govorio kako je ovaj prvi uljni portret bio „najvažniji“ za njega